Antonija Sola: Tosu cu pamtiti po osmijehu
Glumica i kantautorica Antonija Sola upoznala je Tosu Proeskog u jesen 2004. godine. Sreli su se u glazbenom studiju dok je on, u pratnji svoje menadzerice Ljiljane Petrovic,
snimao album “Pratim te”. - Pamtim kao danas: usla sam u studio u kojem
je Tose pjevao s neopisivom lakocom, pogledali smo se i nasmijali jedno
drugom. Nas prvi susret poceo je osmijehom, a upravo ću po osmijehu
Tošu i pamtiti - prisjeca se Antonija.
- Tose je bio i ostaje moja velika inspiracija i moje najvece nadahnuce. Kada sam prije pet godina ostala bez oca, upravo mi je pisanje skladbi za Tosu vratilo nadu i motiv za zivot te pomoglo da krenem dalje. Tose se prema meni odnosio kao da sam mu mlada sestra, iako sam starija dvije godine. Uz njega sam se osjecala kao djevojcica, a zvao me ‘Antonijice’ - kaže Antonija koja se s pjevačem posljednji put susrela u listopadu, u Skoplju, na njegovu humanitarnom koncertu. Antonija je posle ponovno bila u Makedoniji i specijalno za Studio opisala svoje dojmove s tog putovanja.
- Tose je bio i ostaje moja velika inspiracija i moje najvece nadahnuce. Kada sam prije pet godina ostala bez oca, upravo mi je pisanje skladbi za Tosu vratilo nadu i motiv za zivot te pomoglo da krenem dalje. Tose se prema meni odnosio kao da sam mu mlada sestra, iako sam starija dvije godine. Uz njega sam se osjecala kao djevojcica, a zvao me ‘Antonijice’ - kaže Antonija koja se s pjevačem posljednji put susrela u listopadu, u Skoplju, na njegovu humanitarnom koncertu. Antonija je posle ponovno bila u Makedoniji i specijalno za Studio opisala svoje dojmove s tog putovanja.
Kasna noćna molitva na Tošinu grobu
U krugu bliskih prijatelja krenula sam u Makedoniju. Tošina menadzerica i nasa prijateljica, Ljiljana Petrovic, docekala nas je odmah na aerodromu i moglo se vidjeti da joj je jako puno znacilo sto smo joj dosli dati podrsku. Pobrinula se da nam zaista u svoj toj boli bude dobar domacin, a na neki nacin koliko smo mi tjesili nju, i ona je tjesila nas.
Direktno smo s aerodroma krenuli za Krusevo i nakon vecere odlucili posjetiti Tosin grob, kasno oko deset sati uvecer, kada nikoga nema, da se u miru pomolimo. To je bio jako emotivan trenutak za sve nas, svatko je ostavio po jednu vaznu stvar koju uvijek nosi uz sebe, poput narukvice, lancica, krunice, kriza... Neobicno za tu vecer, bio je pun mjesec koji je blistao prekrasnim sjajem. Vratili smo se u hotel u Krusevo i jos do kasnih sati prisjecali svih dana i iskustava koje smo dozivjeli za Tosina zivota.
Tose je po svemu bio poseban covjek. Bio je jako skroman, a svoj je veliki pjevacki dar prikazivao kao Bozje djelo, nazivajuci svoj zivot misijom. Tek sada kad ga nema, shvacam sto je mislio kada je govorio da je njegov zivot misija: on je bio tu, medu nama, da nas pozove da budemo poput njega skromni, zahvalni, darezljivi, da slavimo zivot koji nam je Bog dao i da vjera živi u nasim djelima - objasnjava Antonija koja je sa svojim prijateljem najcesce razgovarala o pjesmama.
U krugu bliskih prijatelja krenula sam u Makedoniju. Tošina menadzerica i nasa prijateljica, Ljiljana Petrovic, docekala nas je odmah na aerodromu i moglo se vidjeti da joj je jako puno znacilo sto smo joj dosli dati podrsku. Pobrinula se da nam zaista u svoj toj boli bude dobar domacin, a na neki nacin koliko smo mi tjesili nju, i ona je tjesila nas.
Direktno smo s aerodroma krenuli za Krusevo i nakon vecere odlucili posjetiti Tosin grob, kasno oko deset sati uvecer, kada nikoga nema, da se u miru pomolimo. To je bio jako emotivan trenutak za sve nas, svatko je ostavio po jednu vaznu stvar koju uvijek nosi uz sebe, poput narukvice, lancica, krunice, kriza... Neobicno za tu vecer, bio je pun mjesec koji je blistao prekrasnim sjajem. Vratili smo se u hotel u Krusevo i jos do kasnih sati prisjecali svih dana i iskustava koje smo dozivjeli za Tosina zivota.
Tose je po svemu bio poseban covjek. Bio je jako skroman, a svoj je veliki pjevacki dar prikazivao kao Bozje djelo, nazivajuci svoj zivot misijom. Tek sada kad ga nema, shvacam sto je mislio kada je govorio da je njegov zivot misija: on je bio tu, medu nama, da nas pozove da budemo poput njega skromni, zahvalni, darezljivi, da slavimo zivot koji nam je Bog dao i da vjera živi u nasim djelima - objasnjava Antonija koja je sa svojim prijateljem najcesce razgovarala o pjesmama.
Нема коментара:
Постави коментар