Još i danas zamiriše trešnja
u proljeće kao davno prije
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije
Rekao sam kad poći sam mor'o
spalite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru
kad navratim da je vidim živu
Sta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
ko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote
Sta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
ko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote
Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
neko baca kamen na slavuje
Nije nebo ono što vam nude
nije sunce od zlata i moći
kad bi mogli prodali bi Boga
njima niko ne može pomoći
Sta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
ko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote
Sta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
ko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote ♥♥♥
Нема коментара:
Постави коментар